1994. 1. Sezona nastupa na utrkama. Klasa 125 SP (sport production)
vozio u početku sa Cagivom Mito, da bi negdje na pola sezone
kupio Apriliu koja je u to vrijeme bila konkurentnija. Tu
sezonu je završio 3. u državnom prvenstvu i 2. u Alpe Adria
kupu U21.
1995. Klasa 125SP. Prelazi sa Aprilie na Hondu i pobjeđuje
na svim utrkama za Prvenstvo Hrvatske i gotovo svim u Alpe
Adria kupu. Državni prvak 1995. i ukupni pobjednik Alpe Adria
kupa.
1996. Klasa 125SP. Odlazi u Prvenstvo Italije u početku
sa Hondom, a zatim prelazi na Apriliu. Tu sezonu završava
na izvrsnom 5. Mjestu ukupnog poretka od preko 200 vozača.
Među njima su bili i vozači kao što su Stefano Perugini, Simone
Sanna ili Norino Brignola, koji su vozili i svjetsko prvenstvo.
1997. Klasa 125SP. Ostaje u Prvenstvu Italije i vozi za drugu
momčad. U toj sezoni na stazi vodi žestoke borbe protiv Marca
Melandria koji je 2002 postao svjetski prvak klase 250GP,
zatim Randy De Punieta, dvostrukog prvaka Francuske u klasi
125GP. Iste sezone u društvo Roberta Locatellia, svjetskog
prvaka klase 125GP, Loris je vozio timsku Endurance utrku
na stazi Monza.
1998. Klasa skuter 70ccm. Uoči velike popularizacije skuter
utrka, ali i zbog financijske situacije, odlazi u Prvenstvo
Slovenije koje osvaja iz prvog pokušaja. Među Lorisovim protivnicima
bio je i Beno Štern, koji je kasnije osvojio naslov prvaka
Europe u klasi SuperMoto. Iste sezone Loris je vozio i dvije
utrke Prvenstva Italije u kojima je uspio napraviti najbrži
krug utrke.

1999. Klasa 125GP. Povratak u Prvenstvo Italije, ali u jačoj
klasi. Vozi 4 godine staru Apriliu 125GP sa kojom je vrlo često
znao boriti se za pobjedničko postolje. Te je godine vršio i
testove za tvorničke momčadi Rumi, Gazzaniga i Friba.
2000. Klasa 125SP. Povratak u njegovu klasu kojom je dominirao
te godine. Apsolutni pobjednik kupa sa najviše bodova te sezone.
Iza sebe ostavlja i Michela Fabrizia koji je 2003. osvojio naslov
prvaka Europe u klaso SuperStock. Te je godine također vozio
i klasu 250SP na Apriliji te pobijedio na dvije od tri utrke,
dok je na trećoj bio drugi.
2001. Klasa 250SP. Vozio je Kup Italije, dominirao na svakoj
utrci i nekoliko utrka prije završetka sezone bio i ukupni pobjednik
sezone. Iste godine je odvozio i nekoliko utrka u Alpe Adria
kupu na kojima je svaki put uvjerljivo pobjeđivao.
2002. Klasa 125GP. Potpisao je ugovor za tvorničku momčad
Gazzaiga Racing koji su nastupali te godine u Prvenstvu Italije
sa svojim motociklom "Gazzaniga". Na pola sezone dobiva
bolju ponudu i prelazi u također tvorničku momčad "Friba".
2003. Klase SuperMoto i SuperStock 1000. Početkom sezone vozi
za slovensku ekipu KTM-a u SuperMoto klasi. Iako je bio prvi
na nekoliko utrka, prekida suradnju i prelazi u svojem aranžmanu
u SuperStock 1000 sa privatnom rabljenom Yamaha R1. Unatoč tome
pobjeđuje na svim utrkama za Prvenstvo Hrvatske i završava u
samom vrhu Alpe Adria kupa. Nažalost naslov prvaka gubi zbog
činjenice da nije odvozio početak sezone pa se mora zadovoljiti
sa naslovom vice prvaka.
2004. Klasa 600 SuperSport. Potpisuje ugovor sa M.K. Ruting
Honda za nastup na prvenstvu Europe i Alpe Adria kupu. U Prventsvu
Europe osvaja svoje prve bodove u klasi SuperSport dok se u
Alpe Adria kupu redovito bori za i osvaja pobjedničko postolje.
Sezona je jako uspješna iako je to bila samo probna sezona.
Na stazi redovito pobjeđuje Marka Jermana koji već zadnje dvije
sezone redovito osvaja bodove u svjetskom prvenstvu SuperStock
1000 klase.
2005. Klasa 600 SuperSport. Nastavlja sa M.K. Ruting Honda
te na Prvenstvu Europe osvaja 3. mjesto u ukupnom poretku i
pobjeđuje na domaćoj utrci na Grobniku. U Alpe Adria kupu je
Loris odvezao dvije utrke, u jednoj pobjeđuje, a u drugoj završava
na 2. poziciji. Potvrđuje rekord staze na Grobniku i postavlja
novi u odličnoj borbi protiv Marka Jermana.
2006. Klasa 600 SuperSport. Loris prelazi na Yamahu i u MIGO
MOTO Racing Team i nastavlja s nastupima u Prvenstvu Europe.
Na domaćoj utrci na Grobniku osvaja pole position i postavlja
apsolutni hrvatski rekord na Grobniku u svim klasama. Nažalost
istog vikenda na utrci ima težak pad, koji ga je maknuo sa staze
na pola sezone. Na kraju sezone zbog posljedica pada, završava
22. u ukupnom poretku. U Alpe Adria kupu, pobijedio je na sve
3 utrke na kojima je nastupio te s time osvojio naslov vice
prvaka. Na svim utrkama je brži od Boštjana Pintara koji je
osvajao bodove u svjetskom prvenstvu klase SuperStock 600 te
je 2005. ušao u 10 najbržih na utrci 200 milja Daytone.
2007. Klasa 600 SuperSport. Prvenstvo Europe, rezultati se
popravljaju i Loris završava 5. u ukupnom poretku. Nažalost
u na jednoj utrci je Loris bio žrtva u sudaru s jednim nepromišljenim
talijanskim vozačem, što je Lorisa koštalo dosta bodova. Inače
bi Loris sigurno završio među 3 najbrža vozača Europe. U Alpe
Adria kupu, nastupio je na 3 utrke, dvije pobjede i jednom je
bio prisiljen odustati zbog kvara na motoru.
Loris je također i vlasnik rekorda na nekoliko staza:
Grobnik 125sp,250sp i 600ss te apsolutni rekord staze
Monza 125sp
Misano 250sp

|